• Register
Croatian English French German Italian
Monday, 22 February 2016 21:32

ISTRAŽNI RADOVI ZA „ECO-ZONU VLAŠIĆ-KORIĆANI“ Featured

MOSTAR, 22. veljače – Prošla godina bijaše siromašna istražnim radovima na otkrivanju podzemnih voda, barem što se tiče bušenja. Međutim, kada su u pitanju pozivi za lociranje podzemnih vodenih tokova, odlazak na planinu Vlašić u kolovozu (5. kolovoza 2015. godine) poseban je po mnogo čemu, pa ću o tome napisati jedan dulji tekst. O čemu je riječ? Dobio sam poziv od Zorana Vujinovića da dođem na Vlašić u Korićane ispitati mogućnost za pronalaženje podzemnih voda. Prihvatio sam ponudu i početkom kolovoza odlučio krenuti na put, ne znajući u kakvu se avanturu upuštam. Za tako dugačak put trebalo je sve organizirati, a kako na dugačke relacije sam ne volim voziti, prvo je trebalo naći vozača, zatim odrediti dan za polazak i krenuti na put.

 

Vratolomije na putu

 

Odlučeno je da na put krenemo u subotu, a vozačica će biti Valerija Ćubela, moja buduća nevjesta (svadba je zakazana za 26. rujna ove godine), a društvo će nam praviti i moja supruga koja često bude uz mene kada idem na udaljenije terene. Sve je teklo odlično, pa iako mi je Zoran objasnio gdje treba skrenuti prema Vlašiću, zbog moje tvrdoglavosti kod Turbeta smo pogriješili pa smo krenuli prema Jajcu i u pogrješnom smjeru vozili nekih 40-ak kilometara, premda je GPS uređaj pokazivao drukčije. Nakon toga odlučio sam kako je bolje šutjeti i prepustiti se glasu mlade dame iz uređaja, uz ono dosadno: „preračunavam“ i „pozor“... I tako vozeći od Turbeta prema Babanovcu pa dalje prema
Korićanima krenusmo se penjati nekakvom uskom (premda asfaltiranom) zavojitom cestom prepunom dubokih rupčaga prema odredištu. Valka bijaše super vozačica vješto izbjegavajući te zamke i automobile koji su nam dolazili u susret. Ipak, onaj glas iz kutije, kada smo došli do makadama, a moja se žena križala „kuda to pođosmo i gdje ćemo završiti“, okrenu nas prema Gornjim Korićanima pa nastade „kros“ vožnja po makadamu punom rupčaga i vododerina, pa moja supruga zavapi kako smo se izgubili jer nigdje nema žive duše. Ipak, ugledasmo dvije žive duše koje su sakupljale pokošeno sijeno, ali više ne bijaše nikoga.

 

Zovnuh Zorana, a on nam objasni kako se trebamo vratiti jedan dio puta i onda na raskrižju skrenuti prema pilani, a zatim pravo. Uradismo tako, ali ja opet „uprskah“ jer kada dođosmo do pilane rekoh kako trebamo produžiti pravo pa se nađosmo u sred šume (još je nedostajao koji medvjed), dok je moja preplašena supruga govorila kako će izaći vani i kako to više ne može podnijeti. Na našu primjedbu kako su okolo medvjedi, još se više uspaničila, dok smo se nas dvoje grohotom smijali. Valka je na uskom makadamu iznad provalije majstorski okrenula „mečku“, a onda se javio i Zoran te rekao da nas čeka pored puta. 

 

Na odredištu i potraga za podzemnim vodama

 

Stigosmo na odredište, upoznasmo se sa Zoranom i njegovom obitelji, malko prezalogajismo i odmorismo se, a onda nas dvojica krenusmo na teren. Prvu sam vodenu žilu locirao usred sela
(a Zoran mi reče kako je upravo na tome mjestu predviđeno akumulacijsko jezero). Dubina
nije nešto velika, ali za pravo sondiranje predložio sam da su buši od 80 do 100 metara dubine. Pitao me kakva je situacija nasuprot planinskom uzvišenju, na što sam, orijentiravši se viskom, kazao kako tamo nema vode ili da imaju neke sitne žilice. On ništa nije komentirao samo smo išli dalje na mjesta koja je on želio ispitati. U blizini dva slabija izvora „napipao“ sam snažnu vodenu žilu, pa čak i nekoliko njih na vrlo maloj dubini 25 do 30 metara. Zoran me odveo do jedne iskopane rupe gdje je na nekih 5-6 metara izbijala neka slabija vodena žila i pitao me za mišljenje. Kazao sam kako su našli jednu slabiju žilu, ali da prave ne dolaze iz toga smjera nego iz smjera planine. Nakon toga mi je kazao kako oni već pet godina prate kretanje tih podzemnih voda i gotovo sve što sam ja kazao podudara se s njihovim
istraživanjima. (To je potvrdio i prof. Drago Talijan s banjalučkog sveučilišta, kada smo ga nazvali na njegov mobilni telefon i kazali mu rezultate istraživanja pomoću radiestezijskih metoda. I on se složio kako najprije treba odraditi nekoliko probnih bušotina na tome terenu). Tada me Zoran upoznao sa cijelim projektom „Eco zona Vlašić-Korićani“, u vrijednosti oko 3 milijarde eura (o čemu pišu svi mediji u BiH i šire, a o čemu se sve može naći na internetu) koji se bazira upravo na umjetnome akumulacijskom jezeru, a pretpostavka za njegov nastanak su podzemne vode s vlašićkog platoa. Zoran me je rekao izvijestiti kada bude probno bušenje, pa ću, vjerojatno, opet doći vidjeti kako teku ti radovi. Jako sam ponosan što sam sudionik tako velikoga i značajnoga projekta u koji je uključena elita istraživača iz BiH i inozemstva. Hoće li zaživjeti, pokazat će vrijeme koje je pred nama.

Read 1720 times

VAMA NA USLUZI

Ako vam je potrebna pomoć iz područja radiestezije (određivanje lokacije za bušenje bunara za vodu, radiestezijski pregled kuće ili stana...) slobodno mi se obratite i uz zajednički dogovor pomoći ću koliko je u mojoj moći, bez nakane da se okoristim bilo čijom nevoljom.